Kako proceniti težinu biciklističke rute

Dve biciklističke rute mogu imati potpuno istu dužinu, a da jedna bude prijatna rekreativna vožnja, dok druga zahteva ozbiljan napor. Zbog toga kilometraža sama po sebi nije dovoljan pokazatelj težine ture.

Kako proceniti težinu biciklističke rute zavisi od nekoliko faktora: ukupnog uspona, nagiba, vrste podloge, vetra, vremenskih uslova, tehničke zahtevnosti i vaše trenutne kondicije. Važno je uzeti u obzir i bicikl koji vozite, količinu prtljaga, broj pauza i mogućnost dopunjavanja vode i hrane.

Ruta od 40 kilometara po ravnom asfaltu može biti lakša od ture od 25 kilometara sa nekoliko ozbiljnih uspona i lošim makadamom.

Zato je pre polaska korisno pogledati celu rutu, a ne samo broj kilometara.

Nemojte procenjivati rutu samo prema kilometraži

Kilometraža jeste važna, ali govori samo koliko ćete daleko voziti.

Ne govori koliko ćete se penjati, koliko će podloga biti spora, da li ćete imati jak vetar u lice niti koliko će vožnja tehnički biti zahtevna.

Na primer, 50 kilometara po ravnom asfaltu može za rekreativca biti sasvim prijatna vožnja. Istih 50 kilometara sa 1.000 metara ukupnog uspona predstavlja potpuno drugačiji izazov.

Zato prilikom planiranja pogledajte najmanje:

  • ukupnu dužinu rute,
  • ukupan uspon,
  • najstrmije deonice,
  • vrstu podloge,
  • vremensku prognozu,
  • mogućnost dopune vode i hrane,
  • udaljenost od naseljenih mesta,
  • mogućnost skraćivanja ture.

Tek kada spojite te podatke dobićete realniju predstavu o tome šta vas čeka.

Ukupan uspon je jedan od najvažnijih pokazatelja

Ukupan uspon predstavlja zbir svih metara koje tokom ture savladate vozeći uzbrdo.

Ako se nekoliko puta popnete i spustite, aplikacija sabira sve uspone. Zato ruta koja počinje i završava na istoj nadmorskoj visini i dalje može imati veliki ukupan uspon.

Na primer, možete početi na 100 metara nadmorske visine, završiti ponovo na 100 metara, ali tokom vožnje sakupiti nekoliko stotina ili više od hiljadu metara uspona.

Što je ukupan uspon veći, uglavnom je veća i fizička zahtevnost.

Ipak, sam broj nije dovoljan. Važno je i kako je uspon raspoređen.

Dug i blag uspon od nekoliko procenata može biti lakši za kontrolu tempa nego kratak, ali veoma strm uspon na kojem morate naglo da povećate napor.

Šta znači procenat nagiba?

Nagib se često prikazuje u procentima.

Grubo pojednostavljeno, nagib od 5% znači da se na 100 metara horizontalne udaljenosti put podigne približno 5 metara.

Za rekreativnog biciklistu:

  • blagi usponi obično omogućavaju stabilan ritam,
  • srednje strmi usponi zahtevaju pažljiviji izbor prenosa i tempa,
  • vrlo strme deonice mogu značajno povećati napor čak i ako nisu duge.

Ne postoji univerzalna granica šta je „teško“, jer mnogo zavisi od kondicije, težine bicikla, prenosa i iskustva.

Ako još nemate mnogo iskustva na brdovitom terenu, korisnije je posmatrati kombinaciju ukupnog uspona i najstrmijih delova nego samo prosečan nagib.

Ako želite da unapredite tehniku na takvim deonicama, pogledajte i vodič Kako lakše savladati uspone biciklom.

Vrsta podloge može potpuno promeniti težinu ture

Dvadeset kilometara dobrog asfalta i dvadeset kilometara neravnog makadama nisu isto iskustvo.

Na asfaltu je kotrljanje predvidljivije i lakše je održavati stabilnu brzinu.

Na makadamu, zemlji ili šumskoj stazi možete imati:

  • rastresit šljunak,
  • rupe,
  • blato,
  • kamenje,
  • korenje,
  • kratke tehničke uspone,
  • deonice na kojima morate značajno usporiti.

Takva ruta zahteva više koncentracije i češće promene ritma.

Zato kilometri van asfalta često „vrede više“ u smislu napora nego isti broj kilometara po dobrom putu.

Vrsta bicikla takođe pravi razliku. Trekking bicikl može biti odličan na kvalitetnom makadamu, dok će na tehničkoj šumskoj stazi brdski bicikl pružiti više kontrole.

Ako niste sigurni koji tip bicikla odgovara terenu, pogledajte Gradski, trekking ili brdski bicikl: ključne razlike.

Vetru treba dati mnogo veći značaj nego što se obično daje

Vetrovit dan može potpuno promeniti karakter rute.

Jak vetar u leđa može učiniti da se osećate veoma brzo i odmorno, dok isti vetar u suprotnom smeru može značajno smanjiti brzinu i povećati napor.

Posebno obratite pažnju ako vozite rutu kod koje se vraćate približno istim putem.

Ako na odlasku imate jak vetar u leđa, povratak može biti mnogo teži nego što ste očekivali.

Na otvorenim ravničarskim deonicama vetar može imati ogroman uticaj čak i kada nema uspona.

Zato pre polaska proverite:

  • brzinu vetra,
  • smer vetra,
  • da li se očekuju jaki udari,
  • u kom smeru vozite najduže otvorene deonice.

Početnici često procene snagu prema prvom delu ture, a onda se iznenade kada se okrenu i shvate koliko im je vetar ranije pomagao.

Temperatura i vreme utiču na realnu težinu rute

Ista ruta neće biti jednako zahtevna u prolećnih 18 stepeni i tokom veoma toplog letnjeg dana.

Visoka temperatura povećava potrebu za tečnošću i može otežati održavanje uobičajenog intenziteta.

Hladno vreme, kiša i mokar kolovoz donose druge probleme: slabiju vidljivost, drugačiji osećaj pri kočenju i veći gubitak toplote na spustovima.

Zato vremenska prognoza treba da bude sastavni deo procene rute.

Proverite prognozu neposredno pre vožnje, posebno ako ruta prolazi kroz otvorene, brdovite ili udaljene oblasti.

Tehnička zahtevnost nije isto što i fizička zahtevnost

Neke rute nisu posebno duge niti imaju veliki uspon, ali zahtevaju dobru tehniku.

To je često slučaj na MTB stazama.

Tehnički zahtevna deonica može uključivati:

  • strme spustove,
  • oštro kamenje,
  • korenje,
  • uske prolaze,
  • rastresitu podlogu,
  • nagla skretanja,
  • prepreke preko kojih morate pravilno preći.

Takva ruta zahteva više koncentracije i iskustva.

Zato aplikacija može prikazati relativno malu kilometražu i umeren uspon, a da vožnja ipak bude veoma zahtevna.

Ako nemate iskustva na takvom terenu, nemojte automatski pretpostaviti da je ruta laka samo zato što je kratka.

Spust takođe može biti zahtevan

Često se razmišlja samo o usponima: ako se popnemo, spust će biti odmor.

To nije uvek tačno.

Dug ili strm spust zahteva koncentraciju, pravilno kočenje i dobru kontrolu bicikla. Na lošem asfaltu, makadamu ili mokroj podlozi može biti psihički i tehnički veoma zahtevan.

Pre ture sa ozbiljnim spustovima proverite kočnice i stanje guma.

Ako vam spuštanje još nije sigurno, koristan je vodič Kako bezbedno voziti nizbrdo.

Uporedite novu rutu sa vožnjama koje već poznajete

Jedan od najboljih načina da procenite novu rutu jeste da je uporedite sa nečim što ste već vozili.

Recimo da znate da bez većih problema vozite 40 kilometara sa oko 300 metara uspona.

Ako nova ruta ima:

  • 45 kilometara,
  • 350 metara uspona,
  • sličnu podlogu,
  • slične vremenske uslove,

verovatno neće predstavljati dramatično veći izazov.

Ali ako ima samo 35 kilometara, a 900 metara uspona i deo grubog makadama, broj kilometara može da zavara.

Vodite evidenciju nekoliko svojih vožnji. Posle nekog vremena znaćete mnogo preciznije šta za vas znači laka, srednja ili teška ruta.

Prosečna brzina nije najbolji kriterijum

Nemojte procenjivati uspeh ture samo prema prosečnoj brzini.

Na zahtevnijem terenu ona će prirodno biti niža.

Ako ste navikli da na ravnom asfaltu vozite određenom prosečnom brzinom, nema razloga da isti rezultat očekujete na ruti sa dugim usponima ili makadamom.

Mnogo je korisnije pratiti:

  • koliko ste se umorili,
  • da li ste mogli da održavate stabilan tempo,
  • da li ste imali dovoljno hrane i vode,
  • kako ste se osećali u završnom delu ture,
  • koliko brzo ste se oporavili nakon vožnje.

To vam daje mnogo realniju sliku trenutne spremnosti.

Uračunajte težinu bicikla i prtljaga

Ruta koju lako vozite na laganom biciklu bez prtljaga može biti zahtevnija kada dodate dve pune boce, torbe i opremu.

Ovo je posebno važno kod bikepackinga i višednevnih vožnji.

Veća težina se najviše oseća na usponima i pri čestim promenama brzine.

Kod jednodnevne rekreativne ture razlika možda neće biti ogromna, ali ipak treba računati da bicikl sa punim torbama neće reagovati isto kao prazan bicikl.

Planirajte vodu, hranu i mesta za pauzu

Težina rute nije samo pitanje terena.

Ako na 70 kilometara imate nekoliko mesta na kojima možete stati, dopuniti vodu i pojesti nešto, turu je lakše organizovati.

Ako ista udaljenost prolazi kroz gotovo potpuno nenastanjeno područje, morate biti samostalniji.

Pre polaska proverite gde se nalaze:

  • prodavnice,
  • česme,
  • benzinske pumpe,
  • restorani ili kafići,
  • mesta pogodna za odmor.

Za dužu turu pogledajte i Hidratacija na biciklu: koliko i kada piti.

Ako planirate celodnevnu vožnju, korisna je i kontrolna lista iz vodiča Šta poneti na jednodnevnu biciklističku turu.

Proverite postoji li mogućnost skraćivanja ture

Dobra ruta ima plan B.

Pre polaska pogledajte da li postoji:

  • kraća alternativna putanja,
  • železnička stanica,
  • mogućnost povratka drugim putem,
  • naselje do kojeg možete stići ako odustanete od prvobitnog plana.

Ovo je posebno korisno kada prvi put povećavate kilometražu.

Nema potrebe da se dovedete u situaciju u kojoj morate završiti još 30 kilometara samo zato što ne postoji druga mogućnost povratka.

Jednostavan način za procenu težine rute

Pre nego što krenete, napravite malu kontrolnu procenu.

Postavite sebi sledeća pitanja:

  • Da li sam već vozio sličnu kilometražu?
  • Koliki je ukupan uspon?
  • Koliko su strmi najteži usponi?
  • Koliki deo rute je asfalt, a koliki makadam ili staza?
  • Kakvo vreme i vetar se očekuju?
  • Da li imam dovoljno vode i hrane?
  • Da li postoje mesta za pauzu?
  • Mogu li da skratim rutu ako se umorim?
  • Da li moj bicikl odgovara toj podlozi?
  • Da li imam iskustva sa tehnički najzahtevnijim deonicama?

Ako nova ruta u nekoliko stavki znatno premašuje ono na šta ste navikli, tretirajte je kao ozbiljniji korak.

Kako povećavati težinu ruta bez velikih skokova

Ako želite da napredujete, nema potrebe da istovremeno povećavate i kilometražu i uspon i tehničku zahtevnost.

Mnogo je jednostavnije promeniti jedan glavni faktor.

Na primer:

prvo produžite poznatu ravnu rutu;

zatim vozite sličnu kilometražu sa nešto više uspona;

tek nakon toga uvedite zahtevniji teren.

Tako ćete lakše razumeti šta vam pravi najveći problem i postepeno izgraditi kondiciju i iskustvo.

Ako vam je prvi veći cilj duža distanca, pogledajte Plan treninga za prvih 50 kilometara.

Zaključak

Težina biciklističke rute ne određuje se samo brojem kilometara. Ukupan uspon, nagib, podloga, vetar, temperatura, tehnička zahtevnost i vaša trenutna kondicija zajedno određuju koliko će vožnja biti laka ili zahtevna.

Najbolji pokazatelj vremenom postaje sopstveno iskustvo. Beležite kilometražu i uspon poznatih ruta i upoređujte ih sa novim planovima.

Ako tek povećavate udaljenost ili prelazite na brdovitiji teren, birajte rute koje imaju mogućnost skraćivanja i dovoljno mesta za vodu i odmor.

Za detaljnije planiranje pogledajte i vodič Kako planirati biciklističku rutu, a ideje za evropske biciklističke pravce možete pronaći na EuroVelo mreži.

Ostale vodiče pronaći ćete u kategoriji Rute i putovanja.

Povezani članci

Biziklizam

Biciklizam

Biciklizam je rekreacija, sport i uživanje!

Najnoviji članci