Iz arhive · Informacije i saveti za putovanje, školovanje...

Spaner počinje sa letovima od Beograda do Barselone

Iskustva i dopune zajednice, povezani u jedan tekst. 2 celina u razgovoru.



Pogledaj sliku na izvornom sajtu

Oko 14 časova 15 aprila 2010. godine, na pistu beogradskog aerodroma „Nikola Tesla“, po prvi put u njegovoj istoriji sleteće na redovnoj liniji avion jedne španske kompanije. Reč je „Spaneru“, avio-prevozniku čije je sedište u Barseloni i koji je svoju ekspanziju počeo na bazi kapitala, državnog i privatnog, iz katalonske prestonice.
"Spaner“ će iz Barselone za Beograd leteti utorkom, četvrtkom i subotom, a od 27. maja naš glavni grad biće povezan i sa Madridom, jer „Spaner“ otvara i tu liniju.

Sutrašnjim promotivnim letom u Beograd će doći dosta gostiju. Osim predsednika kompanije Ferana Sorijana (43), jednog od najmlađih biznismena na tako visokoj funkciji, u avionu će biti i Paskval Maragalj, jedan od najistaknutijih katalonskih političara poslednjih decenija. Bio je gradonačelnik Barselone u vreme Olimpijade 1992, a kasnije je, kao socijalista, i predsednik Ðeneralitata, autonomne katalonske vlade.

U avionu će se naći i predstavnici katalonskih medija koji će, zajedno sa srpskim novinarima, posle podne prisustvovati konferenciji za štampu u hotelu „Hajat“ posle koje će autobusom obići grad pre povratka na aerodrom.

Srpska ambasada u Madridu napravila je veoma lep gest poklonivši pet karata, koje je „Spaner“ stavio na raspolaganje, srpskim doktorantima i postdiplomcima u Španiji. Njih pedesetak, koliko ih je registrovano u ambasadi, konkurisalo je za ovaj let, a žrebom, koji je obavio ministar Božidar Ðelić prilikom posete Madridu prošle nedelje, izabrano je pet studenata - dvoje iz Madrida i troje iz Barselone. Njihov domaćin je Jela Baćević, ambasadorka Srbije u Madridu.
A ja samo da dodam - GEST VREDAN SVAKE POHVALE - I u ovakvoj situaciji Ambasadorka pokazuje kvalitet. Imenovana je nekadašnji šef kancelarije za pridruživanje EU državne zajednice SCG.

Iz razgovora 01




Pogledaj sliku na izvornom sajtu

Pogledaj sliku na izvornom sajtu

Povodom prvog direktnog leta Barselona-Beograd
Politika.rs
Tamara Ðermanovic
[objavljeno: 16/04/2010.]

Letim u moj grad uz šampanjac
Hocu malo barselonskog sunca da ponesem sa sobom na prvi direktni let za Beograd
Nakon gotovo 18 godina avion je sleteo direktno u Beograd, a poleteo je iz Barselone. Naravno da sam morala nekako da se nadem na listi putnika prvog leta Spanera, proteklog cetvrtka.

Taj 15. april osvanuo je šucmurast u Barseloni, inace u ovo doba godine vec okupanoj suncem i sa plažama punim sveta. Ali, dok je aerobus, kojim se za manje od 20 minuta dojezdi od centralnog trga Katalunja do novog aerodromskog terminala T1, kojim kompanija Spaner želi da poveže Barselonu sa svetom, oblaci su se polako razilazili. „Hocu malo barselonskog svetla da ponesem sa sobom u Beograd“, mislila sam dok je jutarnje sunce stidljivo crtalo senke na fasadama modernistickih art deko zgrada centralnog dela grada, sagradenim pocetkom XX veka.
„Svi vi idete u neke Londone, Parize, Pekinge, a ja idem u Beograd“, izgovarala sam u sebi gledajuci euforicno bezizražajna lica pospanih putnika u autobusu za aerodrom. Da su mogli da mi procitaju misli, verovatno bi vecina rekla: „Be...kako, Beo-grad, a gde je to?“ Na ogromnom novom terminalu barselonskog aerodroma Prat (nemaštovito nosi ime po obližnjem prigradskom naselju, iako ogroman Miroov mural krasi centralnu staru zgradu) gledam na panoe koji oznacavaju polaske.
„Belgrado“, koji se pojavljuje medu stotinama drugih destinacija, gotovo mi izaziva suze u ocima. Ushicenje koje ne umanjuje ni cinjenica da sam dobila sedište 13A u erbusu 320, koji je, pun novinara, zvanicnika Spanera i sa ponekim politicarem, poleteo ka istoku Evrope u 11.30.
„Biologija, ekonomija, elektrotehnika“ odgovaraju mi naši studenti postdiplomci koji su dobili na poklon povratne karte izvlacenjem organizovanim preko ambasade Srbije u Madridu. „Sudbina naše zemlje“, mislim opet u sebi, „da školuje i stvara talente i da ih onda izvozi u svet“.
Šampanjac i kanapei teško se probijaju kroz masu španskih fotografa i kamermana koji pomno prate svaki korak stjuardesa i dogadanja. „Sarajevo, kako kažeš, Bosna? Cekaj da zapišem“, pitaju neobavešteno neki od novinara kada pilot objavljuje da cemo nakon Italije preleteti Split, zatim Sarajevo, onda Valjevo (koja hijerarhija!), gde cemo krenuti da se spuštamo ka Beogradu.
(/slioka3)Ali sve to sada nije važno. Ni ko je gde obavešteniji ili manje površan, ni gde se bolje druži ili više radi. Privilegija koju covek ima kada živi izmedu dve sredine, zemlje ili gradova, jeste da objektivnije može da sagleda pozitivne i negativne strane jedne i druge. Da napravi vecu distancu prema onome sa cime se ne identifikuje i da nekada izabere ono dobro od svake.
Bitno je da su konacno Barselona i Beograd, Beograd i Barselona, ne samo geografski bliski vec i konkretno povezani.
Nakon davnog maja 1992. godine, kada je iz Barselone, gde je bila u poseti, poslednjim direktnim letom put Beograda otputovala i moja vec devedesetogodišnja baka Desanka, nije se moglo za dva sata, što je realna razdaljina vazdušnom linijom izmedu moja dva grada, leteti od Barselone i Beograda. Valja zahvaliti svima koji su doprineli da prvi put u istoriji jedna španska vazduhoplovna kompanija otvori liniju za Srbiju. Što je Beograd dobio krila pa može i on lakše do Barselone. I jedva cekam da na ulicama Barse, tu i tamo cujem beogradski akcenat!